Malom je djetetu svijet prirode uistini čudesan. Njegova
otvorenost prema svemu što ga okružuje omogućuje mu da bude duboko dirnuto
svojim iskustvima. Ono je puno čuđenja za snagu vjetra, prizor sunca koje se
ponovo pojavljuje, za prve pahulje snijega. Zbog svoje osjetljivosti za čulne
dojmove, dijete se „hrani" bogatstvom zvukova, mirisima i oblicima u prirodi i
okolini. Potičući i njegujući djetetovu sposobnost da doživi čuđenje, njegovu
prirodnu radoznalost za svijet oko sebe, mi ustvari postavljamo temelje za
bavljenje naukom i razvijamo vještine i sposobnosti vezane za naučno mišljenje.
Bavljenje naukom ne razlikuje se značajno od onoga što dijete doživljava
posmatrajući i uočavajući promjene u prirodi koja ga okružuje i postavljajući
mnoga pitanja – Zašto pada snijeg?; Šta stvara vjetar; Kako ribe plivaju; Gdje
odlazi sunce? i dr.
Mala djeca imaju neodoljivu potrebu da istražuju i
upoznaju svijet oko sebe. U njihovoj prirodi je da dodiruju, prevrću, okreću,
sklapaju, rasklapaju i dovode u razne odnose sve ono što vide i čime mogu
manipulisati. Ova interakcija sa stvarima iz neposrednog okruženja, kao i
rješavanje problema kroz sopstveno djelovanje su prirodni načini preko kojih
koji djeca spoznaju spoljašni svijet.
Svijet koji nas okružuje je najveća prirodna laboratorija
u kojoj se može istraživati i eksperimetnisati na bezbroj načina i u bezbroj
situacija. Upravo zato je veoma važno da se djeca dovode u različite, nove i
nepoznate situacije u kojima će malo dijete moći da istražuje i dolazi do novih
otkrića.
Posmatrajte sa djecom promjene na biljkama, gledajte kako
pada kiša ili snijeg, pratite promjene u prirodi, posmatrajte kamenčiće, pravite
papirne brodove, ekspetimentišite sa vodom, gledajte kako „raste" tijesto za
hljeb ili kolače... Pokažite zanimanje i uzbuđenje kada uočavate ove pojave pa
će i dijete biti zainteresovano. I zapamtite – nemojte davati odgovore djeci!
Vaš zadatak u procesu razvoja nije da „pokažete šta vi znate", nego da vodite
djete kroz proces spoznaje, naučite ga da postavlja dobra pitanja i traga za
odgovorom. Pitajte dijete šta ono misli da će se dogoditi, kako to možete
istražiti i provjeriti? Nauka je stalno traganje i propitivanje, postavljanje
hipoteza (pretpostavki), eksperimentisanje i posmatranje. Malo dijete ne treba
da uči o naučnim postulatima već da stekne sposobnost naučnog mišljenja, sačuva
radoznalost, stalno se pita i promišlja o stvarima oko
sebe.
Evo nekih načina na koji možete pomoći djeci da
unaprijede svoje „naučne" sposobnosti, da bolje upoznaju i razviju zanimanje
prema svijetu koji ih okružuje, na jedan posve zabavan način. Probudite naučnika
u sebi i u djeci!
- Posmatrajte prirodu gdje god da ste. Posmatrajte promjene u prirodi, tražite uzroke za određene pojave, radite eksperimente, provjeravajte, upoređujte, posmatrajte različite situacije i promjene koje se dešavaju u kuhinji (kvasac, soda, ključanje vode, kondenz...), u kupatilu dok se kupate, dok se oblačite, u bašti. Posmatrajte različito kamenje, biljke, školjke – razvijajte radoznalost kod djeteta.
- Ohrabrite dijete da pravi razne kolekcije (kamenja, markica, ključeva, lišća, insekata, pera, biljaka...). Pomozite mu da kolekcije uredno obilježava, sortira i vodi o njima računa. Pokušajte, zajedno sa djetetom, pronaći literaturu kako biste zajedno naučili različite stvari o sakupljenim predmetima ili pitaj nekoga ko se time bavi.
- Kupite jeftina pomagala – magnete, lupe i nosite ih sa sobom na izlet. Napravite različite igračke sa magnetima (možete ih pronaći npr. u starim frižiderima). Istražujte šta sve privlači magnet, posmatrajte kukce, lišće i druge predmete pod lupom i nacrtajte šta vidite.
- Igrajte se elektricitetom – naelektirišite češalj provlačeći ga kriz kosu pa podižite njime papiriće i druge lagane stvari. Naelekrtišite balon – ostaće vam na glavi.
- Igrajte se vodom – posmatrajte njene karakteristike, eksperimentišite sa ledom, isparavanjem...
- Dajte djeci da rastavljaju stare, pokvarene aparate (budite uz njih ako koriste alat).
- Pogađajte mirise, okuse, dodirujte različite teksture – razvijajte sva svoja čula.
- Igrajte se različitih zanimanja.
- Posmatrajte nebo i oblake danju, a ukoliko volite da gledate zvijezde naučite nešto o sazvežđima posmatrajući nebo noću. Pokušajte da identifikujete sazvežđa na noćnom nebu ili napravite lično sazvežđe na tavanici sobe sa zvijezdama koje sijaju noću. Čak možete da napravite i jednostavni plenetarijum izbušivši obrise sazvežđa na crnom kartonu i uperivši svjetlost baterijske lampe kroz taj karton na tavanici zamračene sobe. Napravite sunčev sistem i planete tako što ćete loptice različitih veličina (od stiropora ili sl.) okačiti na konopac da vise unutar kutije od cipela...
- Zamoli odrasle da ti čitaju knjige i časopise o prirodi. Potražite knige o životinjama, dinosaurusima ili tropskim životinjama.
- Pomozite djetetu da vodi brigu o ljubimcima. Neka ono bude zaduženo za neke jednostavnije poslove – hranjenje, davanje vode i sl.
- Zasadite drvo zajedno sa djecom. Dajte mu ime, posmatrajte ga i pratite razvoj.
Svaka nauka, fizika, biologija, hemija i druge, zasnivaju
se na određenim naučnim konceptima, „velikim idejama" koje povezuju mnoge
pojave. Neki od tih koncepata su svjetlost, magnetizam, ravnoteža, elektricitet,
sile i sl. Svi ovi veliki naučni koncepti mogu se izučavati prostim posmatranjem
i na vrlo jednostavan način. O interciji učimo u autobusu, kada vozač naglo
zakoči, o centrifugalnoj sili posmatrajući kako mašina cijedi veš, gledamo u
baricama kako se prelama svjetlost, svakodnevno se susrećemo sa isparavanem vode
i sl. Osim posmatranja ovih pojava u prirodi, mi u kući možemo praviti
jednostavne eksperimente i uočavati neke naučne zakonistosti sa
djecom.
Magneti: šta privlače, a šta
ne?
Pluta ili tone?
Supstance koje se rastvaraju u vodi
Pokretanje predmeta uz pomoć šećera i sapuna
Mjehuri od sapunice
Pjenušavo iznenađenje
Cvijet u dvije boje
Vrt u boci
Kvasac koji diše
Obojena vrteška
Telefon od plastičnih čaša
Muzikalne boce
Kako odvojiti biber od soli?
Boca na boci
Lijena štipaljka
Vodena ruža
Zvučne figure
Elekticitet u kosi
Koliko je jako jaje?
Koje je jaje kuhano?
Nevidljivo pismo
Egipatska traka
Knjiga u ravnoteži
Pluta ili tone?
Supstance koje se rastvaraju u vodi
Pokretanje predmeta uz pomoć šećera i sapuna
Mjehuri od sapunice
Pjenušavo iznenađenje
Cvijet u dvije boje
Vrt u boci
Kvasac koji diše
Obojena vrteška
Telefon od plastičnih čaša
Muzikalne boce
Kako odvojiti biber od soli?
Boca na boci
Lijena štipaljka
Vodena ruža
Zvučne figure
Elekticitet u kosi
Koliko je jako jaje?
Koje je jaje kuhano?
Nevidljivo pismo
Egipatska traka
Knjiga u ravnoteži
Već jako mala djeca primjećuju da postoje neke stvari
koje privlače neke druge predmete i na taj način ih mogu pokretati. Kada su
djeca sasvim mala njima je to pokretanje predmeta pomoću magneta zabavno, a malo
kasnije već postavljaju pitanja: kako i zašto se do
dešava?
Aktivnim istraživanjem magneta djeca će otkriti i uočiti
da magneti privlače neke predmete a neke odbijaju. Pošto djeca predvide šta će
se desiti, testiraju tu pretpostavku, razmotre rezultate i donesu zaključke,
počinju vježbati metode istraživanja i otkrivanja.
Potreban
materijal:
Sakupite različite predmete za istraživanje – neke koje
će magneti privući i neke koje će odbiti. Evo nekoliko poznatih predmeta:
plutani čep, novčić, metalna kašika, gumice, kamenje, ključevi, štapići, dugmad,
zatvarači za boce, metalne spajalice i učvršćivači.
Potrebni su i : magneti, 2 karte, 2 plitke posude ili
čvrsti papirni tanjiri.
Postupak:
Na jednu posudu ili tanjir nalijepite karticu sa naznakom
„DA" a na drugoj karticu sa oznakom „NE".
Aktivnost: Djeci (posebno maloj djeci) potrebno je
vrijeme za njihova otkrića i istraživanje. Ubrzo će otkriti da magneti privlače
neke predmete a neke ne. Kada dijete počne verbalizirati pojam, odrasli mogu
podržati igru tako što će im dati posude sa naznakam „da" i „ ne" za
klasificiranje testiranih predmeta.
Kasnije, radeći sa novom skupinom predmeta, djeca će biti
u stanju predviđati da li će magnet privući predmet ili neće. Nakon što dijete
saopšti šta predviđa isprobajte to primičući magnet
predmetu.
Proširivanje i varijacije
aktivnosti:
Kada djeca istražuju magnet i pojam magnetizma, počinju
shvatati da magnet može uticati na predmet. Iako se privlačenje magneta ne može
vidjeti niti osjetiti, efekat koji proizvodi može se vidjeti i osjetiti.
Sudjelujući u ovoj aktivnosti, djeca eksperimentiraju poznatim predmetima kako
bi vidjela koje stvari magnet privlači (prilijepi) i koje odbija
(odguruje).
Potrebni
materijal:
- Male kartonske ili plastične kutije
- Metalni predmeti: spajalice, ekseri, matice, vijci, novčići, itd
- 3 - 4 magneta
Postupak:
Počnite istarživanje magneta tako što ćete svakom djetetu
u maloj grupi ponuditi jedan magnet i kutiju sa metalnim predmetima. Omogućite
djeci da se igraju magnetima i predmetima. Pažljivo slušajte dječije komentare i
posmatrajte reakcije djece dok razmjenjuju svoje ideje i
otkrića.
Dodatne
aktivnosti:
- Nacrtajte grad, uključujući mrežu ulica. Mali autići napravljeni od kartona sa metalnim dnom mogu se „ voziti" ulicama povlačenjem magneta koji se nalaze ispod papira.
- Privlačenje magnetom može biti i dio likovne aktivnosti. Koristite male kutije u kojima će se izvoditi ova aktivnost, izrežite papir i postavite ga na dno kutije. Nakapajte nekoliko kapljica boje na papir. Na kapljicu boje stavite mali metalni predmet – spajalicu ili metalni kliker. Povlačite magnetom ispod dna kutije i napravite sliku. Ako želite varirati crtež uzmite drugi predmet ili dodajte drugu boju.
- Koristite dramsku izvedbu da proširite ovo iskustvo. Neka jedno dijete izigrava magnet a drugo ekser ili neke druge predmete. Ako magnet privlači predmet, tražite da se djeca drže za ruke. Djeca se neće brzo zasititi igre magneta i namagnetisanih, odnosno nenamagnetisanih predmeta. Ova je igra dobra za procjenjivanje da li djeca razumiju koje predmete magneti privlače a koje ne.
Sigurno ste bili u situaciji da razgovarate sa djetetom o
tome kako to da čak i veoma veliki brodovi plivaju po površini vode, a ne tonu.
Čak i oni brodovi koji nose veliki teret mogu da plutaju zahvaljujući potisku:
oni su vrlo teški, ali zauzimaju veoma veliku zapreminu zbog oblika svog trupa.
To je zato što tu djeluje Arhimedova sila, a to je sila koja djeluje odozdo
prema gore na svaki predmet uronjen u tečnost. Arhimed je bio grčki naučnik koji
je živio u III veku p.n.e. Prema priči, prilikom kupanja otkrio je silu potiska
koja je kasnije nazvana po njemu (Arhimedova sila). Navodno je uzviknuo:
„Eureka" (što na grčkom jeziku znači „Pronašao
sam!").
Eksperimentiranjem predmetima koji plutaju i tonu u vodi
uvode se naučni pojmovi: održavanje na površini, istiskivanje, pomijeranje,
površinski napon, gustina, pritisak. Iako su ovo sofisticirani pojmovi,
upoznavanje djece u ranom uzrastu sa ovim pojmovima vodi do lakšeg razumijevanja
i u kasnijem razvoju. Ona upoređuju ii eksperimentiraju predmetima različite
veličine, oblika i dimenzija. Kasnije će na osnovi svojih iskustava početi
predviđati i donositi zaključke na osnovu
rezultata.
Izvodeći eksperiment „pliva – tone", djeci od 3-4 godine
treba pružiti mnogo prilika za senzo- motoričko eksperimentisanje sa vodom u
čemu će ono uživati. Ona sama otkrivaju da neki predmeti tonu a neki
plutaju.
Petogodišnjaci i šestogodišnjaci mogu predvidjeti da li
će neki predmeti plutati ili će potonuti a zatim će ga staviti u vodu da
provjere tu pretpostavku. Kada se utvrdi da li predmet tone ili pluta, tražite
od djece da stave predmet u posude sa oznakama „pluta" ili
tone".
Evo nekoliko ideja kako da otkrijete koji predmeti
plivaju kada se stave u vodi, a koji će potonuti!
Potreban
materijal:
- Ping pong loptica, loptica za tenis, stakleni ili metalni kliker
- Viljuška
- Dvije olovke
- Zdjela sa vodom
- Plastelin
- Pomorandža
Postupak:
1. Stavite u lavor sa vodom različite premete (lopticu,
viljušku, olovku i sl.). Neki će potonuti, a neki će
plutati.
2. Sve predmete njihova težina vuče prema dnu. Ali su oni
u vodi podvrgnuti sili usmjereni naviše - Arhimedovoj sili potiska. Da li će
neki predmet da pluta ili da potone – istovremeno zavisi od njegove težine, kao
i od Arhimedove sile poriska u vodi. Djeca, naravno, ne trebaju znati o Arhimedu
(mada im možete ispričati zanimljivu priču o njhovom otkriću dok se kupate u
kadi), ali će ona moći svojim riječima da pretpostave šta će se dogoditi,
odnosno šta se dogodilo i zašto. Nemojte procjenjivati ili ispravljati dječije
odgovore. Potaknite ih da dalje sitražuju i potvrde ili opovrgnu svoju
pretpostavku. Nauka je baš to!
Ovaj isti eksperiment možete izvesti sa
pomorandžom:
3. Stavite pomorandžu u zdjelu s vodom: ona će plutati!
Zatim oljuštite pomorandžu i ponovo je stavi u vodu:
potonuće.
Kora pomorandže je veoma lagana, ali ima veliku
zapreminu. Kad se pomorandža oljušti, njena težina se malo smanjuje, ali se
mnogo više smanjuje njena zapremina. „Arhimedova sila" je postala preslaba da bi
„nosila" oljuštenu pomorandžu na vodi.
Eksperiment možete nastaviti i sa drugim predmetima koje
djeca samo izaberu i dozvoliti im da predviđaju da li će ti predmeti potonuti
ili plutati. Neka djeca eksperimentiraju predmetima koji tonu i pokušaju učiniti
da ti predmeti plutaju. U vodi možete dodati i so i predviđajte i posmatrajte
ima li promjene, odnosno da li predmeti koji plutaju u slanoj vodi tonu u
slatkoj ili ne i zašto?
Voda rastvara neke supstance ali neke nisu rastvorive u
vodi. U ovom eksperimentu, djeca će otkriti koje se supstance rastvaraju a koje
ne. Postupkom kuhanja su znatnim dijelom obuhvaćeni i pojmovi miješanja
supstanci. To možete činiti čak i kada pripremate neko jelo ili radite neke
kućanske poslove u kojima trebate rastvarati ili miješati neke tekućine.
Podstaknite dijete da predviđa šta će se dogoditi. Djeca će izbliza posmatrati
nekoliko supstanci a zatim će eksperimentirajući sa njima donijeti zaključke o
njihovim svojstvima.
Potreban
materijal:
- Novine
- Varjače i kašike
- Čaše i vrč za vodu, zdjele
- Sol, šećer, pijesak i sl.
- Olovka ili flomaster
Postupak:
1. Raširite novinski papir po
stolu.
2. Postavite 3 čaše vode (ili više ako koristite više
supstanci pored soli, šećera i pijeska) i kašike ispred svakog djeteta. Starija
djeca mogu sama sipati vodu u šolje.
3. Odaberite određene supstance: sol, šećer, pijesak,
itd. Stavite ove supstance u posebne posude i zajedno sa kašikama stavite pred
djecu.
4. Napravite jednostavan pano kako bi djeci pomogli da
organizuju informacije koje dobiju. Popišite supstance na jednu a na drugu kao
zaglavlje kategorije rastvorive i nerastvorive supstance. Ne zaboravite da
uvijek prvo pitate da pretpostave šta će se dogoditi i da obrazlože zašto tako
misle.
Aktivnost:
Recite djetetu: Hajde da vidimo šta će se desiti ako
stavimo malo soli u jednu šolju. Promiješajmo. Možete li je vidjeti? Gdje je?
Možete uroniti prst u šolju i liznuti. Kakvog je ukusa? Sol se rastvorila i
njeni su dijelovi tako mali da ih možete vidjeti.
Ponovite ovaj proces sa šećerom, pijeskom, itd. Koristite
pano da zapišete ono što ste primijetili. Nakon što ste izveli sve eksperimente,
razgovarajte sa djetetom šta se dogodilo u svm različitim situacijama i
pokušajte zajedno da donesete zaključak.
Proširivanje i varijacije
aktivnosti:
- Velika mogućnost za proširivanje ove aktivnosti je miješanje ulja i vode. Djeca će naučiti više o supstancama koje se rastvaraju i ne rastvaraju u vodi. Takođe možete sipati tečni deterdžent ili staviti komadiće toaletnog sapuna u vodi, hladnoj ili toploj. Dozvolite djeci da predviđaju šta će se dogoditi, a nakon izvedenog postupka izvedite zajednički zaključak.
Voda je uvijek izvor zadovoljstva i zabava za malu djecu.
Takođe, postoji veoma mnogo situacija u kojima djeca mogu dolaziti da „novih
načnih otkrića" koja se odnose upravo na vodu.
Evo jedne zanimljive aktivnosti u kojoj djeca mogu
uvidjeti kako različite supstance svojim hemijskim sastavom mogu različito
djelovati na predmete koji se nalazu u vodi ili na površini
vode.
Sapun može da „pokreće" predmete koji se nalaze na
površini vode. Isto to može i šećer, ali je kretanje u ta dva slučaja različito.
Idemo to provjeriti !
Potrebni
materijal:
Činija sa vodom, nekoliko čačkalica, kocka šećera, parče
sapuna.
Postupak:
1.Izlomite čačkalice na komadiće i pustite ih neka
plutaju po vodi.
2.Stavite kocku šećera u centar činije sa
vodom.
3.Sada stavite komad sapuna u centar
činije.
Dok izvodite ovaj postupak ohrabrite dijete da predviđa
šta će se dogoditi sa parčićima čačkalice kada stavite kocku šećera u vodi? A
šta kada stavite komad sapuna? Testirajte, a onda razgovarajte o onome šta se
desilo i pokušajte zajedno da donesete zaključak.
Šta se
dogodilo?
Kocka šećera pokreće parčiće drveta ka centru činije.
Komad sapuna pokreće parčiće drveta ka obodu činije. To je zato što šećer
povlači vodu sa sobom, pa drvca bivaju povučena i idu u pravcu šećera. Sapun se
rastvara u vodi, puštajući pritom uljane ostatke koji odbijaju drvca od centra
prema obodu činije.
Zaključaci do kojih djeca dolaze izvodeći postupake u kojem imaju priliku da aktivno sudjeluju, predviđaju i promatraju promjene vodi ka sticanju trajnih i primjenljivih znanja.
Zaključaci do kojih djeca dolaze izvodeći postupake u kojem imaju priliku da aktivno sudjeluju, predviđaju i promatraju promjene vodi ka sticanju trajnih i primjenljivih znanja.
Djeca koriste svoja osjetila kako bi spoznala fizička
svojstva. Puhanje mjehurića je način istraživanja znanja iz oblasti fizike.
Puhanje mjehurića je način istraživanja znanja iz oblasti fizike. Kada se
pomiješaju voda i deterdžent, djeca shvataju da dolazi do promjene u hemijskom
sastavu i uživaju u pokusu. Istraživanja u igri mjenhurićima pomaže daljnem
razvoju njihovih vještina ispitivanja i važnije je nego fokusirati se na
zaključke i rezultate. Dok djeca rade, uče nove riječi – nazive predmeta i
pronalaze načine da opišu ono što rade.
Za pripremanje tečnosti od koje će djeca moći da naprave
hiljade mjehura sapunice, dovoljno je pomiješati u mjerici 50% vode, 45%
sredstva za pranje posuđa, 3 do 4% glicerina /(kupite ga u apoteci) i 2 kašičice
šećera u prahu. Vašoj djeci sada samo preostaje da tu zamoče mali metalni ili
plastični prsten ili kraj slamčice i da sasvim lagano
duvaju.
Kada ste pripremili tečnost za puhanje balona za svako
dijete pripremite po jednu djelimično napunjenu čašu i po
slamku.
Umjesto da usmjeravate ovu aktivnost, dozvolite djeci da
otkriju kako da napušu mjehuriće koristeći slamku. Postavljajte poticajna
pitanja: „ Šta se dešava? Šta mislite da je u unutrašnjosti mjehurića? Da li su
mjehurići u boji? Šta se dešava kada mjehurić prsne? Šta se dešava kada previše
jako pušete, a šta kada polako? Ako dva prijatelja pušu mjehur jedan prema
drugome, da li se mjehuri spasavaju? Razgovarajte o mjehurićima. Predmet
razgovora mogu biti: zrak unutar mjehurića, oblici mjehurića, vanjska „elastična
opna" balončića, zrake svjetla i mjehurići.
Proširivanje i varijacije
aktivnosti:
- Neka djeca pušu kroz slamku u običnu vodu. Posmatrajte šta se dešava sa balonima. (Brzo nestanu.
- Mjehuri od sapunice traju duže.) Zatim neka puhnu u čašu sa mjehurićima i paze šta se dešava.
- Neka djeca spontano pušu balone prema drugom djetetu. Dijete može uhvatiti balon na slamku, otpuhnuti ga natrag prvom djetetu i nastaje igra.
- Plešite kao balončići! Pustite muziku i sa djecom pretvarajte se da ste baloni.Recite im:" Sjećate li se kako se mjehurići kreću? Lagano plovite zrakom. Da li baloni prave bilo kakve zvuke.
Pjenjušavo izneneđenje je naučna aktivnost u okviru koje
je djeci predstavljena ideja o tome da se hemijske promjene javljaju kada se
pomiješaju dvije tvari. Koristeći čula za istraživanje karakteristika sirćeta i
sode bikarbone pospješujemo dječije istraživanje fizičkih svojstava (gas se
stvara i širi kada pomiješamo sodu sa sirćetom). Dok djeca predviđaju i
posmatraju porces, koriste metode naučnog istraživanja kako bi odgovorila na
pitanja.
Potreban
materijal:
- Sirće i soda bikarbona
- Crni flomaster i veliki list papira
- Baloni
- Male kašike
- Prozirna plastična čaša
Postupak:
- U plastičnu bocu naspite 5 cm sirćeta.
- Stavite 2 kafene kašike sode bikarbone u balon. Flomasterom možete nacrtati lice na balonu.
- Stavite otvor balona na otvoreni kraj boce. Gledajte šta se dešava.
Pomozite maloj djeci da obave ovu aktivnost dodavanja
sirćeta i sode bikarbone u balon. Neka djeca pomirišu svaku supstancu i pitajte
da li žele kušati neku od njih. Zatražite od djece da kažu šta misle sa će se
desiti kada balon spojimo sa bocom. Napišite njihova predviđanja na veliki list
papira. Završite eksperiment i na papiru zapišite njihova otkrića. Mogu li
pogoditi zbog čega se balon promijenio?
Porširivanja i varijacije
aktivnosti:
- Napravite vulkan praveći hrpu od pijeska ili od tijesta za modelovanje (tijesto koje sadrži dosta soli – pogledajte recept u dijelu za umjetnost). Stavite sodu bikarbonu (koju možete obojiti prostim miješanjem crvenom kredom u boji) u čašicu i ukopajte je u vrh „pješčane planine". Izazovite uzbuđenje iščekivanjem šta će se desiti kada dođe do erupcije vulkana i polako sipajte sirće u posudu. Napraviće se velika pjena koja izgleda kao da lava izbija iz vulkana. Ovo je način i da jdeca nauče kako nastaju vulkanske planine.
- Neka djeca pokušaju napuhati balon. Pokažite im kako zrak, kad se upuše u balon zauzima prostor i balon se širi. Kad zrak izađe, zrak će se ispuhati.
- Da li naduvani balon može da se poveća, a da se ne menja količina vazduha u njemu? Provjerimo!
Potrebni
materijal:
Balon, svijeća.
Postupak:
1. Naduvaj balon, ali ne do
kraja.
2. Veži ga koncem i stavi pokraj svijeće koja
gori.
3. Posmatraj neko vrijeme.
Šta se
dogodilo:
Balon se širio, sve dok nije pukao. To se dogodilo zato
što se molekuli vazduha u balonu kreću brže pod utjecajem toplote, pri tom
udaraju u zidove balona i šire ga, sve dok balon ne
pukne.
Svoj „ maleni vrt u sobi" možeš obogati i sljedećom
cvjetnom dekoracijom.
Potrebni
materijal:
Jedan bijeli cvijet (karanfil, ruža, dalija), dvije čaše
sa vodom, plavo i crveno mastilo ili boje za kolače,
makaze.
Postupak:
1. Oboji vodu u dvije čaše - jednu u plavo, a drugu u
crveno.
2. Zamoli neku odraslu osobu da raseče dršku cvijeta na
dva dijela i spusti dijelove drške u različite
čaše.
3. Sačekaj nekoliko sati.
Šta se
dogodilo?
Jedna polovica cvijeta prošarala se crvenom, a druga
plavom bojom.
Možda ponekad pomisliš kako bi lijepo bilo kada bi imao
maleni vrt u svojoj sobi. Evo ideje kako to možeš
uraditi.
Potrebni
materijal:
Velika plastična tegla sa širokim otvorom, pakovanje
čiste zemlje za cvijeće iz rasadnika, ugalj i šljunak, sitne biljke poput
bršljena, paprati mahovine, oko 250 mililitara
vode.
Postupak:
1. Stavi šljunak na dnu tegle. Preko njega stavi sloj
uglja (ćumura).
2. Stavi oko 10 centimetara zemlje preko
ćumura.
3. Pažljivo izvadi biljke iz saksija i posadi ih u
zemlju.
4. Zalij zemlju, ali tako da ne bude previše
vlažna.
5. Zatvori pokolopac i stavi svoj vrt u boci na toplo,
svijetlo mesto, ne direktno na sunce.
Kvasac se koristi za pripremanje hljeba i raznih peciva.
On je u stvari mikrob koji, kada je suh, izgleda kao žućkast prah, ali pod
mikroskopom se vidi da je sačinjen od živih ćelija.
Potrebni
materijal:
Balon, boca, malo šećera, suhi kvasac, veća posuda za
vodu.
Postupak:
1. U bocu sipaj kašičicu šećera i malo suhog
kvasca.
2. Dodaj malo tople vode. Promućkaj flašu kako bi se
izmješali voda, šećer i kvasac.
3. Postavi balon preko grlića boce i dobro ga
pričvrsti.
4. Sipaj vruću vodu u veću posudu i u nju stavi bocu sa
kvascem.
Šta se dogodilo?
Balon se napuhao, zato što se kvasac „probudio" onda kada
ste dodali toplu vodu, i počeo se „hraniti „ šećerom. Dok se hrani on ispušta
ugljen dioksid i puni balon tim gasom.
Pogledajte pažljivo televizor ili kolorne fotografije u
nekoj knjizi. Slike se sastoje od mnogo sitnih, obojenih tačkica. Zbog toga što
knjige ili televiziju gledamo iz daljine, tačkice se miješaju i stvaraju
boje.
Potrebni
materijal:
Olovka, šestar, bijeli tvrđi papir,
makaze,boje.
Postupak:
1. Uzmi olovku i šestar, napravi na papiru krugove
različite velilčine i izreži ih.
2. Podijeli krugove na jednake dijelove i svaki dio
ukrasi različitom bojom.
3. Gurni oštru olovku ili štapić kroz rupicu u sredini
svakog kruga.
4. Zavrti vrtešku.
Šta se
dogodilo?
Različite boje se stapaju. Vrteška se okreće tako brzo da
naše oči, umjesto da vide odvojene boje, vide njihovu
mješavinu.
Ukoliko je vrteška obojena duginim bojama, može izgledati
bijela dok se vrti. Bijela svjetlost nastaje od duginih boja, tako da vrteška
obojena tim bojama izgleda bijela.
Da li znaš da se zvuk prostire kroz zrak, ali i kroz
tečnosti i čvrsta tijela. Provjeri kako se to zvuk prostire kroz čvrsta tijela
uz pomoć jedne stare dječije igre.
Potrebni
materijal:
Dvije prazne plastične čaše od jogurta, čioda,
kanap.
Postupak:
1. Čiodom probuši dno jedne i druge čaše po
sredini.
2. Provuci kanap kroz rupe i na krajevima ga veži u
čvor.
3. Zategni kanap i prisloni uho na
čašu.
4. Neka tvoj prijatelj počne razgovor koristeći svoju
čašu kao mikrofon.
Šta se
dogodilo?
Začuo se glas sugovornika iz čaše, zato što kanap kao
čvrsto tijelo prenosi zvuk od jedne čaše do druge.
Obične staklene boce ponekad mogu poslužiti i kao muzički
instrument. Provjerimo!
Potrebni
materijal:
Pet do sedam praznih boca iste veličine i oblika,
voda.
Postupak:
1. U svaku bocu sipaj različitu količinu
vode.
2. Prinesi usne grliću svake boce i duvaj u
njega.
Šta se
dogodilo?
Začuli su se tonovi različitih visina. Vazduh vibrira u
dijelu boce koji je ispunjen vazduhom. Kako se u bocama nalaze različite
količine vazduha, čuju se tonovi različitih visina.
Ukoliko želiš da čuješ još zanimljivih zvukova, nabavi metalni i drveni štapić i udaraj njima o bocu. Uporedi dobijene visine tonova sa visinom prilikom duvanja.
Ukoliko želiš da čuješ još zanimljivih zvukova, nabavi metalni i drveni štapić i udaraj njima o bocu. Uporedi dobijene visine tonova sa visinom prilikom duvanja.
Kako odvojiti biber i so koji su se sasvim slučajno
pomješali ? Idemo probati!
Potrebni
materijal:
Biber, krupna so, plastična kašičica, vunena
krpa.
Postupak:
1. Pospi po stolu so i nju dodaj malo
bibera.
2. Plastičnu kašičicu dobro protrljaj vunenom
krpom.
3. Nadnesi kašičicu nad mješavinom soli i
bibera.
Šta se
dogodilo?
Biber je „skočio" na kašičicu i ostao prilijepljen za
nju. Trenjem o vunu, plastična kašičica postaje naelektrisana i privlači
mješavinu na stolu. Ako je kašičica podignuta, za nju će se prilijepiti biber,
jer je lakši od soli. Da bi se privukla i so, kašičicu treba spustiti
niže.
Potrebni
materijal:
Dvije boce, parče tanjeg
kartona.
Postupak:
1. Postavi karton izmiđu grlića divje boce (jedna boca je
dnom postavljena na stolu, a druga je postavljena na njoj tako da se sastaju
njihovi grlići).
2. Naglo izvuci karton u horizontalnom
pravcu.
Šta se
dogodilo?
Gornja boca je uspjela zadržati svoje stanje mirovanja.
Treba naglasiti da je potrebna prilična spretnost za izvođenje ovog trika.
Uvježbaj ga držeći na mekanu podlogu boce, da se ne bi razbile, ako
padnu.
Potreban
materijal:
Čaša, parče kartona,
štipaljka.
Postupak:
1. Pokrij čašu kartonom, a na njemu stavi štipaljku u
uspravnom položaju.
2. Prstom snažno odbaci
karton.
Šta se
dogodilo?
Štipaljka neće krenuti za kartonom, već će se okrenuti za
190 stepeni i upasti u čašu.
Napravi ružu koja će sama otvarati svoje
latice.
Potrebni
materijal:
Gladak papir, olovka, makaze, posuda sa
vodom.
Postupak:
1. Od papira iseci figure u obliku
cvijeta.
2. Oboji figure bojom po svom izboru, a krake presavij ka
unutra.
Šta se
dogodilo?
Kada je ruža stavljena na površini vode, latice se polako
otvaraju. To je zato jer je papir najvećim djelom sastavljen od biljnih vlakana,
koja su sačinjena od minijaturnih cevčica (kapilarne cevčice ili tube), pa voda
polako prodire u njih. Papir koji smo stavilii u vodi, polako bubri i slično
uvjelom cvijetu, polako otvarajući svoje latice.
Ovim ogledom možeš da uradiš nešto zaista neobično- da
zvuku daš oblik.
Potrebni
materijal:
Prazna konzerva, paus papir, šaka pjeska, gumica,
svirala.
Postupak:
1. Na praznoj limenoj konzervi (limenki) napravi bočni
otvor.
2. Umjesto poklopca stavi na konzervu paus papir i dobro
ga zategni gumicom.
3. Preko papira rasprši malo pjeska ili drugog
praha.
4. U bočni otvor konzerve stavi
lijevak.
5. Pred lijevkom odsviraj neku melodiju na svirali
(fruli).
Šta se
dogodilo?
Pijesak će početi da oscilira po papiru i obrazovaće se
pravilne figure, zato što se oscilovanje vazduha u konzervi izazvano sviralom
prenosi na papir. Svi djelovi papira ne osciliraju podjednako i sa neke površine
pijesak biva manje ili više odbačen. Tako nastaju razne
figure.
Tvoja kosa može da omogući stvaranje statičkog
elektriciteta. Hajde da vidimo kako!
Potrebni
materijal:
Kanap, dva balona, selotejp.
Postupak:
1. Selotejpom priljiepi krajeve kanape na dva napuhana
balona, tako da se oni nađu na udaljenosti od 5-6
centimetara.
2. Protrljaj jedan balon o svoju kosu i vrati ga da visi
pored drugog.
Šta se
dogodilo?
Baloni su se prvo približili jedan drugom, a nakon nekog
vremena počinju se odbijati, zato što naelektrisanje jednog balona dovodi do
približavanja drugom. Naelektrisanja balona se pri tom izjednačavaju, što
uzrokuje njihovo odbijanje.
Dodatna
ideja:
Razdvoji tanke slojeve papira od kojih se sastoji papirna
maramica i iseci ih na manje komade. Protrlja balon o kosu i prinesi ga
papirićima. Oni će se priljepiti uz balon.
Znamo da jaje nije teško razbiti, jer mu je ljuska veoma
tanka. Jaje, međutim, može da bude i veoma jako. Ono mora da podnese pad na
zemlju kada ga kokoška snese. Priroda je podesila oblik jajeta tako da bude i
lagano i jako.
Potrebni
materijal:
Veliki poslužavnik, jaje, glina, veća gomila novčića,
najlonska kesa, nekoliko knjiga.
Postupak:
1. Postavi jaje na jednu stranu poslužavnika i oblijepi
ga glinom sa donje strane, da bi stajalo uspravno.
2. Na drugoj strani poslužavnika postavite dvije gomile
novčića iste visine kao jaje. Jaje i dvije gomile treba da formiraju
trokut.
3. Stavi jednu knjigu u kesu, radi zaštite. Postavi tu
knjigu na novčiće i jaje.
4. Dodaj još jednu knjigu. Posmatraj jaje pažljivo dok
dodaješ svaku knjigu. Koliko knjiga može da drži jaje prije nego što
pukne.
Zašto je jaje
„jako"?
Jaje ima luk na svom kraju, što je dobra stuktura za
nošenje težine. Ono je veoma jako po svojoj dužini jer visoki lukovi rasprostiru
težinu. Jaje je mnogo lakše razbiti sa strane jer su tu lukovi
slabiji.
Jesi li možda nekada bio u situaciji da moraš pronaći
jaja koja su kuhana, a nalaze se u istoj posudi sa jajima koja nisu kuhana? I
ovom slučaju nauka će ti pomoći da to uradiš tako što neće biti razbijenih jaja.
Da bi saznao koje jaje nije kuhano, a koje je tvrdo kuhano, biće dovoljno da se
svako jaje zavrti oko svoje ose, pa da se zatim
zaustavi.
Potrebni
materijal:
Dva jaja, jedno kuhano i jedno nekuhano,
poslužavnik
Postupak:
1. Započni ogled sa nekuhanim jajetom. Zavrti ga oko
njegove ose.
2. Pažljivo stavi prst na ljusku da bi se jaje
zaustavilo. Zatim brzo povuci prst.
3. Nekuhano jaje počeće ponovo da se okreće jer je
njegova tečna unutrašnjost nastavila da se vrti.
4. Zatim zavrti tvrdo kuhano jaje oko njegove
ose.
5. Zaustavi ga prstom i brzo povuci
prst.
6. Kuhano jaje ostaće nepomično jer je njegova čvrsta
unutrašnjost prestala da se kreće.
Evo ideje kako da napišeš poruku koju niko neće moći
pročitati ukoliko ti to ne želiš.
Potrebni
materijal:
Čačkalica, posuda sa vinskim sirćetom ili limunovim
sokom, parče papira, svijeća, šibica.
Postupak:
1. Prelomi čačkalicu- njen zadnji kraj koristi kao
olovku.
2. Zamoči čačkalicu u sirće ili limunov sok i njom napiši
tajnu poruku.
3. Sačekaj da se papir
osuši.
4. Stavi papir nekoliko centimetara iznad plamena
svijeće.
Šta se
dogodilo?
Kada se papir osušio, poruka postaje nevidljiva. Kada
prineseš papir plamenu svijeće, poruka ponovo postaje
vidljiva.
Na ovaj način možeš napisati „ljubavnu poruku" svojoj
tajnoj simpatiji.
Evo još nekoliko ideja kako da napišeš „tajnu „
poruku.
1. Pokvasi list papira
2. Na pokvašeni list stavi suhi
list.
3. Napiši poruku poklopcem hemijske olovke: poklopac će
ostaviti otisak na pokvašenom listu. Moći ćeš da pročitaš ono što je napisano s
tog otiska.
4. Ostavi pokvašeni list da se osuši. Poruka će
nestatttiii.
Šta se
dogodilo?
Pišući poklopcem hemijske olovke, spljoštićeš vlakna od
kojih je napravljen list papira. Kada su ta vlakna mokra, svjetlost se od njih
ne odbija na isti način kao od ostalih vlakana. Zbog toga se poruka vii. Ali,
kada se papir osuši, vlakna se više neće razlikovati i tvoja poruka će
nestati.
1. Isjeci traku papira široku 0,5 cm i dugačku 20
cm.
2. Traku obmotaj oko olovke i na krajevima je zalijepi
selotejpom.
3. Sada postavi olovku vodoravno i na traci napiši tajnu
poruku. Kada stigneš do kraja olovke, okreni je malo i nastavi s donje
strane.
4. Kada napišeš cijelu poruku, preostaje ti da odmotaš
traku: tvoja poruka je postala nerazumljiva!
5. Daj traku onome kome si naijenio poruku; traka samo
treba da se obmota oko olovke kako bi poruka mogla da se
pročita.
Čak i lagan predmet može da podnese veliko opterećenje
ukoliko mu se da odgovarajući oblik. Raspodjela sila veoma je važna prilikom
izgradnje velikih građevina. To možemo provjeriti na jednostavnom primjeru sa
knjigom.
Potreban
materijal:
- Tri manje knjige
- Listovi papira
- Selotejp
Postupak:
1. Postavi dvije knjige iste veličine tako da stoje jedna
nasuprot druge na udaljenosti od 20 cm, a preko njih stavi list papira tako da
bude u ravnoteži. Zatim pokušaj da staviš treću knjigu na sredini tog
lista.
2. List će se saviti pod težinom knjige. Znači da je to
nemoguće? Ne, pogledaj!
3. Sasij papir poput harmonike i ponovo ga stavi na dvije
knjige. Na papiru stavi treću knjigu.
Stoji?
Težina je raspoređena na dvije knjige zahvaljujući
naborima tvoje „ harmonike", koja je mnogo čvršća od nepresavijenog
papira
Knjiga može da se postavi još više uz pomoć samo jednog
lista papira.
1. Napravi valjak od papira: savij list dvaput i učvrsti
ga selotejpom.
2. Postavi valjak uspravno i pažljivo stavi knjigu na
valjak: knjiga će stajati na njemu.
3. Stisni valjak...i , knjiga će
pasti!
16.Vodena
No comments:
Post a Comment