Posmatraj stablo. Razmišljaj o njemu kroz
godišnja doba. Vidjećeš kako nailazi na mnoga iskušenja.
U proljeće, radovaćeš se gledajući ga kako mu cvjetaju pupoljci. Možda i nećeš zapaziti kako teško podnosi kasne snjegove i hladne vjetrove koji dolaze sa sjevera. Sviđa ti se stablo kako se lagano njiše na toplom ljetnjem suncu?Ali možda nećeš shvatiti kako je žedno u sušnim razdobljima. Možda neće...
U proljeće, radovaćeš se gledajući ga kako mu cvjetaju pupoljci. Možda i nećeš zapaziti kako teško podnosi kasne snjegove i hladne vjetrove koji dolaze sa sjevera. Sviđa ti se stablo kako se lagano njiše na toplom ljetnjem suncu?Ali možda nećeš shvatiti kako je žedno u sušnim razdobljima. Možda neće...
š čuti vapaje za toplom ljetnjom kišom kako bi
utolilo žeđ.
Sviđaju ti se sjajne šarene boje njegove jeseni, kad se stapa s drugim stablima kako bi ti mogao uživati u prelijepom predjelu?Ali primjećuješ li njegovo ukočeno tijelo na hladnoj kiši u ledenom novembru? Uočavaš li zebnju kad mu vjetrovi odnose list po list?
Zimi će ti se svidjeti vijugave siluete koje bijeli snijeg i hladnoća stvaraju na njegovim granama. Ali čuješ li kako mu grane pucaju od studeni i težine snijega?!
Promatraj stablo.
Razmišljaj o njemu od jednog do drugog godišnjeg doba. Pored ljepote uoči i patnju. I reci sebi: slično mi je. Ima svoja godišnja doba kao i ja. U njima otkriva svoju ljepotu. U njima prolazi svoje kušnje. Jer život čovjeka ili stabla ima lijepih dana, ali i nevremena, oluja, grada, suše…
Ne postoji život bez iskušenjá. Nemoj misliti da život ne zaslužuje divljenje. Naprotiv. Svako iskušenje skriva jedan trezor. Otkrićeš ga ako razbiješ školjku patnje. Na dnu se nalazi blago: ono će promijeniti tvoj život u blistavi dragi kamen.
Iskušenje te može uništiti. Matirati. Može se sručiti na tebe kao što seprirodna nepogoda sruči na stablo. Ali iskušenje je poziv na uzdignuće.
Zamisli šta bi bilo od leptira da ne želi izaći iz čahure?! Zamisli koliko bi nestalo ljepote kad gusjenice ne bi prihvatile iskušenje promjene?!
Čovjek raste mijenjajući se: od razdora u susret, od napuštanja u prihvatanje. Tako sazrijevamo prihvatajući mnoga umiranja čitavog životnog vijeka, umiranja vode u ponovna rađanja. Ne trči prema iskušenjima.
Pusti godišnjim dobima da se pobrinu za taj posao. Ali kad se iskušenja ispriječe na putu, ne bježi. Ne odustaj. Uspravi se. Guraj naprijed. Idi dalje. Posmatraj stablo. Misli o njemu kroz godišnja doba. I uči od njega.
Види повеќе— со Umijeće
Življenja, Moja Planeta,
Osobni Svemir и
21 други.Umijeće
Življenja, Moja Planeta,
Osobni Svemir,
Priroda Kao
Inspiracija, Felicita E Amor,
Ambasadori Odrzivog
Razvoja, Grujica Kostic,
Prirodu Volim,
Svetlost
Beskraja, Igor Malusevic,
Ljiljana
Zaharija, Ekološki Pokret
Ozon, Priroda Zna,
Dijana Poletan,
Biljana
Salabalija, Iza Ogledala,
Zorica Grbic, Simboli Duge,
Živite Život,
Čuvari Prirode,
Timobasilico MamaCeca
Svetlana, Еколошки покрет Ибар
Краљево, Open Heart Portal и
Eko
Planeta.
Sviđaju ti se sjajne šarene boje njegove jeseni, kad se stapa s drugim stablima kako bi ti mogao uživati u prelijepom predjelu?Ali primjećuješ li njegovo ukočeno tijelo na hladnoj kiši u ledenom novembru? Uočavaš li zebnju kad mu vjetrovi odnose list po list?
Zimi će ti se svidjeti vijugave siluete koje bijeli snijeg i hladnoća stvaraju na njegovim granama. Ali čuješ li kako mu grane pucaju od studeni i težine snijega?!
Promatraj stablo.
Razmišljaj o njemu od jednog do drugog godišnjeg doba. Pored ljepote uoči i patnju. I reci sebi: slično mi je. Ima svoja godišnja doba kao i ja. U njima otkriva svoju ljepotu. U njima prolazi svoje kušnje. Jer život čovjeka ili stabla ima lijepih dana, ali i nevremena, oluja, grada, suše…
Ne postoji život bez iskušenjá. Nemoj misliti da život ne zaslužuje divljenje. Naprotiv. Svako iskušenje skriva jedan trezor. Otkrićeš ga ako razbiješ školjku patnje. Na dnu se nalazi blago: ono će promijeniti tvoj život u blistavi dragi kamen.
Iskušenje te može uništiti. Matirati. Može se sručiti na tebe kao što seprirodna nepogoda sruči na stablo. Ali iskušenje je poziv na uzdignuće.
Zamisli šta bi bilo od leptira da ne želi izaći iz čahure?! Zamisli koliko bi nestalo ljepote kad gusjenice ne bi prihvatile iskušenje promjene?!
Čovjek raste mijenjajući se: od razdora u susret, od napuštanja u prihvatanje. Tako sazrijevamo prihvatajući mnoga umiranja čitavog životnog vijeka, umiranja vode u ponovna rađanja. Ne trči prema iskušenjima.
Pusti godišnjim dobima da se pobrinu za taj posao. Ali kad se iskušenja ispriječe na putu, ne bježi. Ne odustaj. Uspravi se. Guraj naprijed. Idi dalje. Posmatraj stablo. Misli o njemu kroz godišnja doba. I uči od njega.
No comments:
Post a Comment