- .....I što? Da psujemo život i zle ljude oko sebe kada se ispred nas stvori zid od njihovih spletki.Od noževa koje nisu pozabadali samo nama već i mnogima prije nas,ne u leđa već u srce. Jel treba pasti na koljena i poniziti se još više pred nekim tko ne zaslužuje da mu se ime izusti preko usana. Treba li obraćat pažnju na laži koje govore i smiju se tuđoj muci.Ne....ne treba. Takvi ne vrijede i nisu dostojni našega vremena a kamoli suza. Sve što čine ovoga trena,čine sebi a da toga nisu svjesni. Ipak smo mi Božja djeca....Ne idem redovno u crkvu ali Boga ne zaboravim niti jedan dan,ne da ga samo molim i tražim nešto....već da mu se zahvalim na svakoj sekundi u kojoj pustim svoj dah...Neka pričaju...neka pljuju....a ja ću se za to vrijeme moliti da ih se Bog sjeti,ali samo sjeti kad za to dođe vrijeme. Odrasla sam u ljubavi i učena da volim ljude ne gledajući na vjeru i naciju....Da pomognem a ne da odmognem.Da praštam a ne da kunim. Mnogi ne propuštaju ni jednu Nedjeljnu misu a vrag im iz duše priča...uzalud molitva nečistom srcu. Svatko će platit za svoje ne od nas...Nego od Onoga koji nas stvori. Imajmo strpljenja i pustimo da vrijeme svakom pokaže svoje. Ana ♥
No comments:
Post a Comment